FEHIM MUJIĆ: ESEJI 2

Dobrodošli na moj blog. Zovem se Fehim Mujic i na ovom mjestu zelim da napisem neka moja razmisljanja, stavove i ideje do kojih sam dosao na osnovu licnih spoznaja.

17.11.2013.

Bratstvo i Jedinstvo

Svi mi koji smo išli u školu od 1945. godine i poslije, sve do 1992, smo svakodnevno slušali ovaj slogan. I ne samo u školi. Na poslu, u vojsci, na radiju, tv, u novinama itd. Bilo je to neprestano ispiranje i sistematsko terorisanje mozga. Koristeći Sovjetsku praksu, Jugoslavenska komunistička propaganda je postala nemilosrdna tvornica laži. Iskonstruisana laž se neprestano ponavlja. Nakon mnogo ponavljanja zvuči kao istina i na kraju postaje istina. Zlonamjerna i lažna istina koja je potrebna vladajućem sistemu da kontroliše vlastito stanovništvo i usmjerava narodne mase prema određenom cilju. U ovom eseju ću govoriti o Bratstvu i Jedinstvu, kao važnom cilju komunističke propagande. Govoriću o komunističkoj propagandi u Novoj Jugoslaviji, ali se isto može primijeniti i na SSSR, Kinu, Bugarsku, Rumuniju i ostale zemlje iz bivšeg socijalističkog lagera. O ponašanju najmnogoljudnijeg naroda u svakoj od navedenih država i korištenju propagande za uspostavljenje hegemonije nad manje brojnim narodima u tim državama. Po završetku 1. Sv. rata stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Kasnije će promijeniti ime u Kraljevina Jugoslavija, a u narodu će se pamtiti kao Stara Jugoslavija. Samo ime nove države govori koji su narodi od početka bili privilegovani. Nigdje se ne pominju Bošnjaci ( iako to ime neprestano postoji u Turskoj, a poslije i Austro-Ugarskoj imperiji ), Makedonci (smatrani su Srbima), Albanci (smatrani su manjinom) i Crnogorci (smatrani su Srbima). Bošnjaci su kao narod prestali postojati. Srpska i Hrvatska propaganda je nametala mišljenje da su Bošnjaci (kojima je zabranjeno upotreba vlastitog imena) ustvari poturčeni Srbi, odnosno Hrvati.Zabranjeno je govoriti ili pisati o istoriji Bosne prije dolaska Turaka i Starim Bošnjanima koji su je naseljavali. Nastala je tortura Bošnjaka. Kralj Aleksandar sprovodi Agrarnu reformu, kojom oduzima zemlju Bošnjacima i dijeli je Srbima. Ostajući bez sredstava za život, Bošnjaci se iseljavaju iz Bosne i Sandžaka i idu u Tursku. Time se smanjuje Bošnjačka populacija, a otimanje zemlje se nastavlja. Srpska vojska pljačka po Bosni , ali i po Slavoniji i ostalim bogatijim dijelovima zemlje. Pljačkanje stoke i žita u Slavoniji uzrokuje stvaranje Ustaškog pokreta. Članovi pokreta organizuju atentat na kralja Aleksandra i ubijaju ga u Marseju 9. oktobra 1934. godine, prilikom kraljeve posjete Francuskoj. Teror nad nesrpskim narodima se nastavlja još žešće. Dolazi 2. Sv. rat i Kraljevina Jugoslavija se raspada. Tokom rata na vlast dolaze komunisti i na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 1943. godine stvaraju FNRJ. U Novoj, Federativnoj Jugoslaviji, formira se zajednica 5 naroda; Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca. Komunističke vlasti nisu priznale Bosanske i Sandžačke muslimane kao poseban narod, Bošnjake, nego su nas smatrali kao „etničku grupu“ (Đilas, Crnogorac), ili „etničku manjinu“ (Kardelj, Slovenac). A Bošnjaka je tada bilo dva puta više nego Slovenaca i Crnogoraca skupa. Dozvolili su mogućnost Bošnjacima da se izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati ili Neopredijeljeni. Koje li uvrede, živi ljudi, a neopredijeljeni, kao da nemaju imena. A Bošnjaci imaju svoje ime, staro i sveto. Komunistički silnici ne dozvoljavaju da se to ime koristi. Bošnjački prvaci su protestvovali, ali su završili u zatvorima. Komunističke vlasti neprestano govore o bratstvu i jedinstvu naroda. Oni govore kako su svi narodi u Jugoslaviji braća i jednaki. To im je potrebno da zavaraju male narode. A Bošnjaci kao narod su nepriznati, čak im je i ime oduzeto. Zabranjeno je spominjati ime Bošnjak. Ako bi neko nešto rekao o tome , odmah bi bio proglašavan neprijateljem bratstva i jedinstva i osuđivan na dugogodišnje kazne robije. To je vrijeme stradanja Alije Izetbegovića, Avde Hume, Meše Selimovića i drugih. Breatstvo i jedinstvo je postalo paravan za terorisanje neistomišljenika. Kompartija, a poslije Savez komunista, je postala strah i trepet. Radnici i ostale neobrazovane mase su nasjeli na komunističku propagandu i na sastancima SK su masovno kažnjavali i isključivali „nepodobne“ iz svojih redova. Isključeni su ostajali bez posla i bili procesuirani. Dovoljno je bilo da vas neko optuži za neku izjavu, ili da slaže da ste nešto rekli, zbog mržnje ili osvete, a onda ste vi morali da dokazujete da niste krivi. Pri tome je krvožedna , neobrazovana rulja uživala u maltretiranju optuženog. Takvu praksu je 1966. godine prekinuo lično predsjednik Tito. Poslije toga je onaj koji nekoga optužuje za nešto, to morao i dokazati. Vlast je imala neograničenu podršku radničke klase, a zauzvrat im je Vlast dala Radničko samoupravljanje, najgluplji sistem u ljudskoj historiji. Gradski Komiteti Saveza Komunista su u radnim organizacijama imali špijune koji su njuškali po tvornicama. Najgori su bili obrazovani kadrovi, koji su se zbog svojih interesa slizali sa Komunističkom, radničkom partijom. Optuživali su najbliže saradnike u montiranim procesima. Zaposleni u Radnim organizacijama su se bavili samim sobom. To je odgovaralo političkoj vrhuški koja je mogla da radi šta hoće. Rukovodstva Države, Partije i Armije su postala privilegovan sloj stanovništva. Imali su najbolje stanove, akademije, odmarališta, bolnice . A ostali su imali samoupravljanje i partijske sastanke. Cijela država je postala koncentracioni logor, u kome je svako postao sumnjiv. Na površinu su isplivali najgori među ljudima. Narodi koji su u ratu ratovali međusobno, moralili su da žive zajedno. Bilo je to lažno bratstvo i jedinstvo. Najgore su prolazili Bošnjaci, jer nisu imali nacionalne svijesti, politički su bili dezorijentisani i kao takvi neorganizovani. Bošnjaci su bili i najneobrazovaniji , posebno u Staroj Jugoslaviji, pa su lako nasjedali na srpske odnosno hrvatske podvale. Srbi su imali oslonac u vlasti, a Hrvati su bili ujedinjeni u Katoličkoj crkvi. Muslimanska ulema je bila isprepadana i Bošnjaci su bili prepušteni sami sebi. Bili su dežurni krivci i u svakom oružanom sukobu su najgore prošli. Srbi su ubijali Bošnjake 1914., 1918., 1941., 1992. godine. I svaki put poslije ubijanja, Bošnjaci su ponovo nasjedali na ideje o suživotu, o bratstvu i jedinstvu, o istom slavenskom porijeklu itd. Otuda i izreka „glupi Bošnjo“. Mislim da su Bošnjaci konačno shvatili da je platforma o bratstvu i jedinstvu laž, da je to prema njima neprijateljska politika i da je kao takvu trebaju zauvijek odbaciti. Da se uzdaju u sebe i da vjeruju samo svojim sunarodnicima. „Brat je mio, bilo koje vjere bio, samo neka je Bošnjak“. Zato se moramo boriti svim sredstvima da sačuvamo našu Bosnu sebi i svojim pokoljenjima. Bosna je zemlja naših predaka, naših pradjedova, ona pripada nama, mi smo njen autohtoni narod i moramo je sačuvati za naše naslednike, za naše unuke i praunuke. Kada govorimo o našim komšijama, naravno da svi Hrvati i Srbi nisu loši ljudi, ali Bošnjaci imaju razloga da im malo vjeruju, posebno Srbima. Iako smo po svemu, osim po religiji, slični narodi, Srbi su nam bez razloga nanijeli najviše zla u novijoj istoriji. Oni su mentalno neodređen narod, divlji i samoživ , i svako malo vremena im dođe da se late kame i redenika i da kolju i ubijaju susjedne , slabije narode. Obrazovni programi su im nabijeni legendama koje ih uče da su oni nebeski narod, da su hrabri i nepobjedivi, da su dobili sve ratove, da imaju slavnu istoriju itd. A sve su to laži koje su stvorili njihovi pisci i pjesnici i njihova Pravoslavna crkva. Oni su ih zaludili i zaglupili s tim izmišljotinama. Istina je upravo suprotna. Srbi su izgubili sve ratove; - Sa Turcima na Kosovu su totalno poraženi, a oni slave taj dan kao Vidovdan,- Austrijanci su okupirali cijelu Srbiju u 1.sv.ratu, kralj i vojska su pobjegli na Krf, ostavivši jadan narod na milost i nemilost neprijatelju,_- Nijemci su okupirali cijelu Jugoslaviju za šest dana u početku 2.sv.rata. Kralj i ministri su pobjegli u Kairo, a poslije su otišli u London, - U zadnjim krvavim sukobima na području Nove Jugoslavije su izgubili četiri rata, bez obzira što su imali JNA na svojoj strani . Hrabri su bili u ubijanju nenaoružanog stanovništva (u Srebrenici su ubili 8.000 Bošnjaka, vezanih zarobljenika koji su se dobrovoljno predali),silovanju žena i djevojčica, zatvaranju i mučenju civila u logorima, bombardovanju nebranjenih gradova (Sarajevo, Gradačac, Goražde, Bihać, Vukovar, Dubrovnik i dr.), etničkom čišćenju cijelih oblasti itd. Počinili su genocid i tako se pridružili njemačkim fašistima. U svakom sukobu s bosanskom armijom i hrvatskom vojskom su bježali s bojišta. Pljačka im je bila glavni motiv ratovanja. Pred kraj rata su Amerikanci zaustavili napredovanje združenih bosansko-hrvatskih snaga kod Banjaluke i tako zaustavili potpuno oslobađanje Bosne. Ali Srbi uporno srljaju i izazivaju sukobe. To rade sada u Bosni. Iako žive u toj zemlji, oni je negiraju i nastoje da je podijele. Zbog njihovog ponašanja je Bosna politički i ekonomski paralizovana. Najbolje rješenje je da se raziđemo, bez ubijanja, tako što bi oni otišli u Srbiju ili bilo gdje drugdje, npr. Sibir, jer vole Rusiju, a da se Bošnjaci iz Srbije presele u Bosnu. Ako to ne prihvate, onda je jedino rješenje novi rat s kojim bi se stvari izvele na čistac. Ne smije im se vjerovati i nikakvu zajednicu ne treba s njima praviti. Fehim Mujić, Mexico, novembar 16. 2013.

FEHIM MUJIĆ: ESEJI 2
<< 11/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
22291

Powered by Blogger.ba